Djordje Balasevic Eleonora
Na bogojavljensku noc
peku se kesteni, lome se pogace
a venci smokava i praporci se pokace
u prednjoj sobi mog bace
to je vec navike moc
Bez slova poziva
drustvo se sastalo pod istom ikonom
za crnim svapskim astalom
sto pamti svadbe i dace
Redak sam gost u starom kraju
al' znam sta misle i u snu
i oni mene kanda znaju
jer cak ni pripiti ni da pomenu nju
Cudna je zvercica strast
od one ljubavi zbog glupe svadjice
u buri cutanja potonule su ladjice
i minus na kraju salda
Da l' grom odabira hrast
ili se to pak hrast munjama nametne
za to bas nemam reci
Bog zna kako pametne
to je ta sudbina, valjda
Bila je moja zlatna sansa
a tek sam naceo svoj krug
moj mali verni Sanco Pansa
moja ljubavnica, saborac
i moj najbolji drug
Oni ne pricaju o njoj
a ja se ne raspitkivam
ukrstim politru i noc
i tu i tamo na taj krst se prikivam
Vec me i Dunav pretice
moja me senka spotice
al' nista me se ne tice
i malo sta me pomera i dotice
sem mozda nje
Kad djavo precepi spil
sve krene naopako
svale se vanglice, zadrema kum
il' nesto nisu ove London-stanglice
k'o kad god, u doba slavna
Pogresno uklopljen stil
kinesko posudje, salvete heklane
model iz izloga a cipele od preklane
no, rizling sve to poravna
Vec me Dunav pretice
vec me senka spotice
nista me se ne tice
nista me ne dotice
