Azra Krivo Srastanje
budnosti nikan dosta gospodjice od tri pedlja
na krivinama zadnji vagoni ludjacki tresu
i mnogi prazne crijeva zaboravljajuci stid
a oholost nekad sudjena da bude vrlinom
splasnjava na ocigled i smrdi nadaleko
i nitko nema snage da odagna propadanje
i nitko i ne pokusava da bude vise od hladne zelatine
koja laprda medju krajnostima kao rijetko govno
dok svi tvoji besprizorni usrecitelji
i samozvani stovaoci onog sto ne razumiju
i svi tvoji placeni nitkovi dousnici i sjecikase
i svi tvoji mutavi urlatori zvucnih titula
hrabro spletkare zasticeni lopovskim kodeksom
koji stiti vernike od zarazenih
a svaku duhovitost uvijek i na vrijeme
efikasno lijece u samom zacetku
pa kakvo ime da ti damo gospodjice od tri pedlja
krivo srastanje gospodine krivo srastanje
kao kad bogate prose za miraz
a talon nose ruzni i opaki
s necuvenom moci da tjeraju sto zazele
mnogo ih je i strasno galame
obicno razbiju sva ogledala na koja naidju
da ne ostane ni pomen na ljepotu
